Zeleni Kačket
08. 10. 2025.
Iz Birmingema stiže duo GANS, bend koji spaja britanski indie duh i melanholiju Black Country scene. Euan Woodman i Thomas Rhodes upoznali su se još kao tinejdžeri, a njihov debitantski album „Good For The Soul“ pod etiketom Strap Originals, Petera Dohertyja istražuje sve nijanse odrastanja - od buke i besa do nežnosti i samospoznaje.
Na Changeover festival donose svoj autentičan i sirov zvuk, a mi smo s njima razgovarali o muzici, Birmingemu i onome što je, po njima, zaista dobro za dušu. Nastupaju 11.10. u Karmakomi.
ZK: Delujete kao dugogodišnji prijatelji, zanima nas da li je GANS nastao u vašoj tinejdžerskoj sobi ili grešimo?GANS: GANS je u stvari počeo da se rađa na dva različita mesta. Upoznali smo se dok smo svirali u dva različita benda, kada smo obojica imali po 15 godina, u pabu The Victoria u Birmingemu, a zatim vozeći se kroz Bridlington Spa u Tomovom Ford Focusu.ZK: Vaš debitantski album je nedavno objavljen! Koje su to stvari koje su „dobre za dušu“?GANS: Šta vi mislite da može biti „dobro za dušu“? Mi verujemo da je to duboko lična stvar za svakog slušaoca. Da li je to droga / seks / nasilje / kafa / ljubav / usamljenost / taština / novac / porodica?ZK: U jednom intervjuu ste rekli da je ovaj album o različitim aspektima odrastanja u Birmingemu i svemu što dolazi uz to okruženje. Koju biste autentično Black country stvar izdvojili kao uticajnu za vaš album i kreativnost uopšte?GANS: Bathams pivo.ZK: Kako je došlo do vaše saradnje sa Peterom Doherty? Da li vas je primetio na nekom nastupu, ili...?
GANS: Želeli smo da sviramo u klubu Justines u Margateu, mestu čiji je suvlasnik Carl Barratt, i odatle su naši kontakti prosleđeni timu iz Strap Originals. Nakon toga smo se jednostavno zaljubili a mislimo i da su Peter i ostatak tima iz Strap Originalsa zavoleli nas podjednako.ZK: Neki kažu da je muzika po svojoj prirodi politička i da se ne može odvojiti od konteksta u kojem nastaje. Prateći vas na društvenim mrežama, videli smo da ste javno podržali protest protiv zabrane uličnog sviranja u Birmingemu. Da li se slažete s tim mišljenjem o povezanosti umetnosti i politike?GANS: Verujemo da će muzika uvek biti na neki način isprepletana s politikom - bilo namerno ili ne. Smatramo da je veza koju muzika može da stvori među ljudima daleko snažnija nego što većina ljudi želi da prizna. Postoji razlog zašto je umetnost uvek prva stvar koja se ograničava kada se počne upirati prstom.ZK: Na koje bendove sa vaše izdavačke kuće bi publika trebalo da obrati pažnju? Koji se vama posebno izdvajaju?GANS: Junior Brother stvara veoma zanimljivu muziku - i zvučno i spiritualno. Takođe, bilo bi nepravedno da ne pomenemo i Warmduscher ili Von Avella.ZK: Ako slučajno zalutamo u Birmingem, gde bismo mogli da odemo na pivo i neku dobru svirku?GANS: Teško je izdvojiti samo jedno mesto — zapravo, trebalo bi obići svaki lokal koji još uvek uspeva da opstane u Birmingemu, u jednom dugačkom pub crawl-u koji, kao i svako veče, treba da se završi u The Night Owl.
Možda deluje apsurdno, ili barem intelektualno neodgovorno, posvetiti ozbiljniju analizu muzici i lirici četvorice ljudi čija je glavna estetska odluka da ništa ne shvataju ozbiljno (Spejs Noksi, Kene Beri, Đomla, FTP Cojkana), ali pesme Fujčinela bojsa su upravo zbog toga pogodne za preterano promatranje. Gotovo u svakom stihu postoji neka referenca na pop kulturu, dnevno-političke teme, pesme, filmove, mimove. U toj naizgled nehotičnoj prezasićenosti krije se slojevitost koja već duže vreme provocira da je raščlanim, mapiram i, na sopstvenu odgovornost, objasnim.
Kasnim nekoliko dana s komentarisanjem prve sezone Pluribusa, što verovatno znači da sam propustila priliku da bilo koga to više zanima. Ciklus vesti se već promenio, ili što bi naše babe rekle – svakog čuda za tri dana dosta. Ali, mislim da ova serija nije za ljude koji imaju potrebu da budu konstantno zabavljani informacijama (za to imate Chat GPT).